Odma po završetku srednje škole smo se vjenčali iako su i moji i njegovi roditelji...

Odma po završetku srednje škole smo se vjenčali iako su i moji i njegovi roditelji bili protiv toga. Mladost ludost, govorili su, a mi smo se istinski voljeli. Živjeli smo kod njegovih roditelja bez primanja, od onoga što nam oni, pa i moji roditelji dadnu. Na nesreću odma sam i trudna ostala, ali to nismo nikome govorili, jer smo znali kakva bi reakcija bila i da bi nas svi osudili. Dva mjeseca smo skupljali novac i ja sam otišla na abortus, jednostavno nismo imali hrabrosti, ni je ,

a ni moj muž, prosto smo ovisili o ljudima koji su bili protiv nas, plašili smo se da nas ne rastave, ali to nas mnogo koštalo. Prošle sedmice smo proslavili 15 godina braka, u velikoj tugi i sa suzama u očima. Vjerujte imamo sve, preko 10 godina živimo u Švajcarskoj, imamo posao, auto, novac… sve osim POTOMSTVA 🙁 Koliko god se trudili da ostanem trudna, ne ide, čak i kada zatrudim, samo par mjeseci kasnije doživim spontani pobačaj. NAJBOLJIM DOKTORIMA SMO IŠLI I NIŠTA…

Ne znam, ne valja kriviti druge za svoju sudbinu, ali moja mama i moja svekrva, mama mog muža mislim da su najveći krivci za sve ovo, jer nisu imali razumjevanja za nas kada nam je najviše to trebalo. Realno jedini su razlog zbog kojeg sam pobacila kada sam imala 18 godina, a da sam tada rodila… Bože, ne mogu ni da zamislim 🙁 Molimo Boga, ali sve je manje vremena da nam usliši molitve 🙁