Profesor iz Konjica uzgaja 300 ovaca: Sa fakultetske diplome ponekad samo obriše prašinu!
Priča o nezaposlenosti, nebrizi države o mladima, o BiH kao evropskom rekorderu po broju mladih koji napuštaju zemlju, definitivno nije priča u koju se uklapa Izet Trnka, profesor pedagogije bez posla u struci, koji uzgaja 300 ovaca u selu Argud, udaljenom oko 40 kilometara od Konjica, piše Anadolu Agency (AA).
GALERIJA
Foto: Anadolija
Selo Argud na oko 940 metara nadmorske visine, pripada zajednici sela Bjelimići, koje se nalazi u jugoistočnom dijelu općine Konjic, nešto manje od 30 kilometara od Boračkog jezera, između planina Visočice, Treskavice i Crvnja. Prije rata, Argud je brojao oko 20 domaćinstava, a danas je stanovništvo ovog malog sela prepolovljeno.
Izet Trnka rođen je u Argudu 1970. godine, gdje je završio osnovnu školu, dok je Elektrotehničku školu završio u Sarajevu. Kako pripada generaciji koju je rat omeo u sticanju fakultetskog obrazovanja, Trnka je tek nakon rata upisao Pedagoški fakultet na Univerzitetu “Džemal Bijedić” u Mostaru, koji je završio u roku i stekao zvanje profesora pedagogije.
Nakon mature uzeo pušku i branio zemlju
U razgovoru za AA, Trnka je rekao kako se nakon završetka Elektrotehničke škole u Sarajevu vratio u Argud, gdje je rat proveo kao borac u jedinici formiranoj na tom prostoru.
“Po završetku rata upisao sam Pedagoški fakultet u Mostaru, završio sam u roku, diplomirao. Kada je trebalo da obavim pripravnički staž, tada sam naišao na određene poteškoće u pronalasku ustanove, škole pri kojoj bih obavio staž. Nekako sam uspio. No, taj teški put u pronalasku staža mi nije najbolje legao i ja sam donio odluku da se vratim na selo. Počeo sam se baviti stočarstvom, tačnije ovčarstvom”, kazao je Trnka.
Istakao je kako period od posljednjih deset godina nije bio lagan. Počeo je faktički od nule.
“Krenuo sam sa nekih 20 ovaca, danas imam stado od 300 ovaca. Prezadovoljan sam trenutnim stanjem. Može se živjeti od poljoprivrede i stočarstva. U svakoj branši ima posla”, smatra Trnka.
Na pitanje da li danas razmišlja o radu u struci profesora pedagogije, Trnka je odgovorio:
“Definitivno, moja odluka je selo, stočarstvo, poljoprivreda. Ne pratim više konkurse, ne prijavljujem se. I ako bih morao sada birati između ovoga što trenutno radim i struke, izabrao bih selo i stočarstvo.”
Dodao je kako mu je na samom početku možda bilo malo žao jer neće raditi posao iz struke, no sada, kako je rekao, više o tome ne razmišlja.
Selo i stočarstvo su moj život i opredjeljenje
“Stekao sam zvanje profesora pedagogije. Na samom početku, kada sam se opredijelio za ovo, možda mi je bilo malo žao, jer se u tih četiri godine studiranja ipak mnogo uložilo. Sada, nakon 10 godina, ne razmišljam o tome. Pronašao sam se, lijepo mi je, ne razmišljam ni o fakultetu, ni o struci. Ovo je moj život i opredjeljenje. Diploma je tu, ponekad s nje obrišem prašinu”, kazao je Trnka.
Prije nekoliko godina registrovao je i firmu, odnosno pokrenuo tzv. obrtničko gazdinstvo osnovano na poljoprivredi i stočarstvu, na osnovu kojeg uplaćuje svoj radni staž.
Poruka mladima da ostanu i grade zemlju
Trnka je dodao kako se i danas dobro sjeća predratnog vremena u selu Argud, kada su mještani imali dosta stoke, goveda, konja i ovaca. No, dodao je kako se danas to stanje totalno promijenilo.
“Nije moguće, čak, povući ni paralelu današnjeg stanja sa onim prijeratnim. Kao dijete iz tog predratnog vremena se sjećam da je u selu bilo dosta stoke, goveda, konja i ovaca. Međutim, sad se svelo na par domaćina koji se time bave. Samo jedan podatak koji je pronađen u našem mjesnom uredu iz 1976. godine, tada je u Bjelimićima na popisu bilo oko 30.000 ovaca, za koje se plaćala tzv. pašarina. I to su samo podaci o zavedenim. Danas na čitavom području, u 18 sela, ima možda 2.000 ovaca”, ispričao je Trnka
Upitan da prokomentariše aktuelnu društveno-političku situaciju, te sve veći odlazak mladih iz BiH, Trnka je rekao kao misli da mladi ne žele da rade, odnosno da mladi žele raditi po nekim svojim željama.
Izet Trnka rođen je u Argudu 1970. godine, gdje je završio osnovnu školu, dok je Elektrotehničku školu završio u Sarajevu. Kako pripada generaciji koju je rat omeo u sticanju fakultetskog obrazovanja, Trnka je tek nakon rata upisao Pedagoški fakultet na Univerzitetu “Džemal Bijedić” u Mostaru, koji je završio u roku i stekao zvanje profesora pedagogije.
Nakon mature uzeo pušku i branio zemlju
U razgovoru za AA, Trnka je rekao kako se nakon završetka Elektrotehničke škole u Sarajevu vratio u Argud, gdje je rat proveo kao borac u jedinici formiranoj na tom prostoru.
“Po završetku rata upisao sam Pedagoški fakultet u Mostaru, završio sam u roku, diplomirao. Kada je trebalo da obavim pripravnički staž, tada sam naišao na određene poteškoće u pronalasku ustanove, škole pri kojoj bih obavio staž. Nekako sam uspio. No, taj teški put u pronalasku staža mi nije najbolje legao i ja sam donio odluku da se vratim na selo. Počeo sam se baviti stočarstvom, tačnije ovčarstvom”, kazao je Trnka.
Istakao je kako period od posljednjih deset godina nije bio lagan. Počeo je faktički od nule.
“Krenuo sam sa nekih 20 ovaca, danas imam stado od 300 ovaca. Prezadovoljan sam trenutnim stanjem. Može se živjeti od poljoprivrede i stočarstva. U svakoj branši ima posla”, smatra Trnka.
Na pitanje da li danas razmišlja o radu u struci profesora pedagogije, Trnka je odgovorio:
“Definitivno, moja odluka je selo, stočarstvo, poljoprivreda. Ne pratim više konkurse, ne prijavljujem se. I ako bih morao sada birati između ovoga što trenutno radim i struke, izabrao bih selo i stočarstvo.”
Dodao je kako mu je na samom početku možda bilo malo žao jer neće raditi posao iz struke, no sada, kako je rekao, više o tome ne razmišlja.
Selo i stočarstvo su moj život i opredjeljenje
“Stekao sam zvanje profesora pedagogije. Na samom početku, kada sam se opredijelio za ovo, možda mi je bilo malo žao, jer se u tih četiri godine studiranja ipak mnogo uložilo. Sada, nakon 10 godina, ne razmišljam o tome. Pronašao sam se, lijepo mi je, ne razmišljam ni o fakultetu, ni o struci. Ovo je moj život i opredjeljenje. Diploma je tu, ponekad s nje obrišem prašinu”, kazao je Trnka.
Na pitanje kako izgleda njegov radni dan, kazao je kako sa radom počinje svaki dan u pola osam.
“Ustajanje je u pola osam i slijedi obilazak štala, bar u ovom zimskom periodu kada je u toku janjenje. Zatim puštamo stado na njivu, gdje polažemo sijeno. To je sve do podne, a nakon toga se ponovo vrši ista aktivnost. To je jedan ustaljeni program tokom zime, sve se, dakle, svodi na prehranu životinja i njihovu njegu”, istakao je Trnka.
Prije nekoliko godina registrovao je i firmu, odnosno pokrenuo tzv. obrtničko gazdinstvo osnovano na poljoprivredi i stočarstvu, na osnovu kojeg uplaćuje svoj radni staž.
Poruka mladima da ostanu i grade zemlju
Trnka je dodao kako se i danas dobro sjeća predratnog vremena u selu Argud, kada su mještani imali dosta stoke, goveda, konja i ovaca. No, dodao je kako se danas to stanje totalno promijenilo.
“Nije moguće, čak, povući ni paralelu današnjeg stanja sa onim prijeratnim. Kao dijete iz tog predratnog vremena se sjećam da je u selu bilo dosta stoke, goveda, konja i ovaca. Međutim, sad se svelo na par domaćina koji se time bave. Samo jedan podatak koji je pronađen u našem mjesnom uredu iz 1976. godine, tada je u Bjelimićima na popisu bilo oko 30.000 ovaca, za koje se plaćala tzv. pašarina. I to su samo podaci o zavedenim. Danas na čitavom području, u 18 sela, ima možda 2.000 ovaca”, ispričao je Trnka
Upitan da prokomentariše aktuelnu društveno-političku situaciju, te sve veći odlazak mladih iz BiH, Trnka je rekao kao misli da mladi ne žele da rade, odnosno da mladi žele raditi po nekim svojim željama.
“Mladi danas žele preko noći postati bogati, ali to su priče iz bajke. A, pogledajte ovu ljepotu ovdje. Ko hoće raditi, ovdje se može odlično živjeti. Ja sam trenutno na svom imanju i kada bih htio posvetiti pažnje koliko bih radio za nekog privatnika, ja ne znam šta sve ne bih imao. Mladi odlaze vani i tamo rade ono što bi mogli raditi i ovdje. U tom smislu, nema potrebe da odlaze”, istakao je Trnka. Uputio je i poruku mladima koji napuštaju BiH:
“Raditi je i ovdje i tamo. Mislim da je to svima lakše i ljepše u porodičnom okruženju, na svojoj zemlji, na svojoj djedovini. Moja poruka mladima je da se vrate svojim korijenima. Da ostanu u svoj zemlji, da je grade i prave budućnost u domovini, a ne negdje preko bijela svijeta.”
(Anadolija)
No comments:
Post a Comment