Obrazovanje je zivot,a zivot je znanje.Orijentir i putokaz sigurnog uspjeha.Covjek bez znanja je poput suhe pustinje zacarane silovitim sjajem sunca.Ali kad covjek koraca u svijet znanja to sunce postaje blago,postaje covjekov pratioc i osvijetljava neumorno taj put.Svako nauceno slovo,svaka napisana rijec ponukaju da se napiše recenica.Zatim se u covjeku radja hrabrost.Oslobodi ga da krene dalje,da uci.Ta hrabrost jednostavno potice ljudsku volju za otkrivanjem naucnih vrijednosti.Svaki procitani segment,prica,roman covjeka cine bogatijim.I tako covjek pocinje da pise svoju pricu,uklanja prepreke,da postane ucen,jer znanje je kljuc slobode,unutrasnjeg mira.Najljepse je sto hrani dusu.
Takva dusa postane svjesna naucnog blaga.Dok covjek trazi put do znanja uklanja sve sto je lose,a iza sebe ostavlja mnostvo lijepih prizora.Kao da svaki taj korak zamijeni jedna mirisna ruza.Ta ruza je plod ljubavi prema znanju,jer izrasla je poslije koraka ucenog covjeka.Znanje osvjetljava i najdublju tamu,i tada ta tama postane veliko,siroko obasjano prostranstvo.Zbog toga je bitno da ucimo,pisemo,citamo,jer kad jednom napisemo svoju pricu ona ostaje vjecna.Postaje dio nas,obogati srce i dusu i nacini od nas ucenog pojedinca.
No comments:
Post a Comment