Neki dan sam sjedila u parku na klupi. Jako mi se pripiškilo i činilo mi se kao da neću više moći izdržati....

Neki dan sam sjedila u parku na klupi. Jako mi se pripiškilo i činilo mi se kao da neću više moći izdržati ni par sekundi ako se hitno negdje ne popiškim. Još sam bila u petama od 14 cm. Gledala sam oko sebe di da to obavim ali nigdje nije bilo prikladno jer su e svugdje mogli vidjeti. Vidila sam da u parku ima ispod tobogana kao kućica za djecu za sjediti.

 Jedva sam se uvukla ispod, čucnula i

skinula. Zatim sam počela piškiti ko luda unutra i odnekud se stvorilo malo dijete koje je htjelo ući ispod a ja piškim ispod sve iz sebe ajmee. Rekla sam mu pusti me da završim piškiti. Ostala sam u bedu. Bilo me sram izaći da me ne vide roditelji njegovi di sam piškila, uf ali na svu sreću su ga zvali da idu dalje 🙂